Jump to content

Nekad' I Sad'


Recommended Posts

Pokrenuo sam ovu temu da čujemo mišljenje ljudi koji su u ovom sportu od samog početka ili od pre 10-15 godina. Mislim da bismo mogli da čujemo mnoge lepe priče i da vidimo koliko se razlikuje današnje pecanje od nekadašnjeg.

 

Pozdrav

Link to comment
Share on other sites

Ovo pecanje po barama nemoze da se poredi sa nekim ozbilnim pecanjem sarana na divljoj vodi i nema veze sa vezom ali dobro ljudi mnogo rade i nemaju vremena tako da i komercijala vrlo cesto dobro dodje.Nekada sam pecao sarana na dunavu i po dve nedelje udaraca nemam.

Link to comment
Share on other sites

Nemam vremena a uz to mi je glupo da sedim na reci dve nedelje bez udarca.Riblji fond je totalno razvaljen tako da mi za uzivanje na reci ne trebaju stapovi,posto su izgleda beskorisni.Ako pecam onda hocu da pecam. :pecanje: ---- :camac:

Link to comment
Share on other sites

Evo neko moje viđenje stvari...

 

...kako je bilo nekad???

 

Šarana pecam od 2000. godine. Kao dete sam odlazio na Adu Safari i pecao na dedine Shakespear štapove od 270cm, jedan ranac u koji stane bukvalno sve, mamac je bio šećerac sa aromama iz bio špajza i verovali ili ne, imao sam uvek po 3-4 šarana. Tada sam bio presrećan, nije mi se išlo kući na kraju dana. Svaka riba, nebitno koje veličine je bila uslikana, a na licu mi se videlo oduševljenje. Onda sam ušao u takmičarski ribolov 2004. godine pecao sam takmičenja sa najjačim imenima našeg šaranskog ribolova. U početku, sam smatrao uspehom kada na Tresetištu završim 6. a peca 24 ekipe. I još tada je sve bilo normalno, na takmičenje se odlazilo sa 5-7kg boili, jednom kantom spoda, a moj kum i ja se spakujemo u stari VW Jetta i još imamo mesta.

 

...šta se dešava danas???

 

Odlazim na jedan dan, pakujem stvari u kola 15 minuat, obaram sedišta, nosim minimum 2kg boili, jednom rečju napunim auto! Kada uhvatim 3-4 ribe za dan, komentar je: OČAJAN DAN!!! Ne slikam se više sa ribom, samo sa onim preko 15kg, kada uhvatim ribu od 2kg-5kg, nemam adrenalinski šok koji sam nekada imao. Na takmičenje idem minimum sa 20kg boili (neretko kilaža prelazi i 40kg), spod nosim u minimalnim količinama, jer ne podnosim raketu, a da volim raketu parirao bih većini ekipa pa bih nosio spod u oranijama za topljenje čvaraka, kadama za kupanje dece, burićima za kupus..itd.

Ne možeš da pomisliš da ćeš ući u plasman ako nemaš 100kg spod mixa...

Sada kada završim 6. smatram to velikim neuspehom, priznajem samo 1. mesto.

 

Na moju veliku žalost i mene su promenile na gore mnoge stvari, ali pokušavam da se oduprem svemu tome i da se vratim UŽIVANjU, a ne jurenju bodova i kilaže.

  • Like 7
Link to comment
Share on other sites

Nekad:

Ranac na ledja,futrola sa 2 Germine jednim teleskopom sa Rival masinicama i Petljas. 2L vode ,pola hleba paradajz i jetrena pasteta u konzervi. Skuvan kacamak za hranilicu,ustajanje u 04h busom do Pancevackog mosta pa Lastom 40min do Sakula. Onda od crkve nekih 3km pesaka i tako skoro svaki drugi dan. Posle skoro mesec dana prvi saran od max 2kg sreci nigde kraja.

Danas

Pun auto stvari ,rod pod ,signalizatori,10 vrsta boila,20 vrsta popupova dipova... spod stap raketa,kofa spod mixa,sunce da ti mozak provri,ladovine ni za lek. Kraj dana pakovanje  min 2h,pomesana osecanja da li je malo 10 sarana u proseku teski 10+kg. Autom do kuce pa onda opet nosi tu istu gomilu NEPOTREBNIH stvari....

 

Nekad: MNOGO VISE SLOBODNOG VREMENA

Sad: Veliki apetiti i izgubljen pojam o dobrom pecanju!

  • Like 8
Link to comment
Share on other sites

nekad: 

pobegnem  ispod basta sa bambusom  na kanal . upecam  dve babuske budem srecan ko magarac kad mu daju secer .

dodjem kuci dobijem batina i sutra opet 

 

sad:

 

sad nemam stapove  znam  dosta o pecanju a od pocetka godine nisam vide niti peco sarana , pisem ovde gluposti  i sam se cudim sta se desava !!!!

 

u buduce :

 

kad kupim stapove necu imati gde da pecam  jel na  Backom Jarku je pocrkalu u pm , na becmenu sta je ostalo neznam , kasapska i mika su mi zabranjeni zbog suncanice , na crnov viru je super  al slabo ribe , tresetiste....ko je doceko red na tamo .jarkovci  ene pliva riba sve kontra , petrovci su super samo da nema manica u tri reda i dva nivoa , pavlovce drzi neki tajfun ko i maradik ...................................................

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

po meni situacija izgleda ovako:

 

dodje predstavnik mladjih generacija na neku vodu sa ortakom ili neki onako slucajno i ovaj mu da da izvuce 2-3 ribe ovaj se napali ode i kupi opremu.Sledeci put dodje sam usput razne mudrolije procita na netu od velikih magova i strucnjaka i sad taj omladinac krene sam da peca pored njega obavezno ima neki stariji i iskusniji kolega ima 4 do 5 pisanja na vodi koji od pocetka krece da ga truje pricama kako je sve ispod 20komada nebuloza,kako riba radi samo na taj i taj mamac,kako mora da se istovari po 30 do 40 kila spoda na jednodnevnom pecanju,kako bi on bio na proslom takmicenju prvi samo da ga nije zatvorio ovaj sa leve strane ili neko pokrao,i naravno kako na divljoj vodi nema ni vode a ne ribe i kako je to cisto gubljenje vremena....

e onda nas omladinac dodje jos 3 puta na komercijalu od toga jednom se napeca ko car i odma za sledeci vikend se prijavljuje za takmicenje i odma postaje veliki poznavalac saranskog ribolova a posle 3 takmicenja i takmicarskog ribolova....

i tako od pocetka sve krene naopacke i ode nas omladinac u tri picke materine....

I naravno nikad nista nece uraditi na takmicenjima,uvek ce mu neko drugi biti kriv,uvek ce neko pokrade nesto,ili da nesto namesti,a ako se nista od toga ne desi onda ce da izvuce najgore mesto,ako slucajno to i nije najgore mesto onda ce biti najgore na tom takmicenju jer je riba iz nekog razloga verovatno kosmicke gravitacije bila na drugoj strani jezera kod komsije,ali naravno komsija nije bolji ribolovac nego ga kenja....

 

i onda uvek na takmicenjima svuda pobedjuju 5-6 istih ekipa na svim vodama.... 

nas omladinac ce da kaze da ili imaju srece ili imaju para pa imaju dobar pribor i skupu boilu a nece da mal ozagrebe ispod toga pa da vidi da taj peca 20 ili 30 godina da su obisli sve zive i mrtve vode koje postoje ili vise ne postoje,vatali i na plovak i na ambarac i na sta sve jos i pekli znanje pekli pa na kraju ispekli i sad su u vrhu...
 

pa na toj adi safari gde je sve pocelo pre i nije mogao da peca takmicenja ko je hteo da ne kvari renome,Duca to sigurno mnogo bolje od mene zna i moze da kaze da nije moglo tek tako da se prijavis i pecas,mesto se cekalo godinu dana u napred da neko odustane... tada da je neko dosao sa 70kg ogranicenog spoda verovatno bi se pomislilo da mu nesto fali ili da je odlepio...

Mislim da cela ova prica oko ovog naseg ribolova ide u totalno pogresnom pravcu i smeru,i ta prica kao ljudi nemaju vremena zauzeti su i to,a vikendom na 3 vode 3 takmicenja po 10 ekipa sa 3ili4 clana to je 100-120 ljudi... pa sad ko je tu lud i tako svaki vikend...

  • Like 12
Link to comment
Share on other sites

VladaBG - od reči do reči ISTINA!!!

 

Najviše sam se smejao kada si ovo napisao..."I naravno nikad nista nece uraditi na takmicenjima,uvek ce mu neko drugi biti kriv,uvek ce neko pokrade nesto,ili da nesto namesti,a ako se nista od toga ne desi onda ce da izvuce najgore mesto,ako slucajno to i nije najgore mesto onda ce biti najgore na tom takmicenju jer je riba iz nekog razloga verovatno kosmicke gravitacije bila na drugoj strani jezera kod komsije,ali naravno komsija nije bolji ribolovac nego ga kenja...."

 

P.S. Poznata mi je rečenica "...MA TALIBANI, SELI SU NA RIBU!!!" i tako uvek, da sednemo i zabacimo u lavor...mesto nam je popločano robom, čak nema ni vode, samo riba! :D 

Link to comment
Share on other sites

onda znaci imamo zakljucak: VRATIMO SE KORENIMA!!!!

 

pocevsi od sebe, zasitio sam se takmicenja i jurenja bodova...  kad se setim vec prosle godine koliko sam bio lud za "bodovima", a ne za saranima...  valjda svima nama dodje iz dupeta u glavu u jednom momentu...  prosao sam skolu ( a i platio..) sad je red da se vratimo korenima i uzivamo u pecanju i u cekanju...  a bodove prepustam nekim novim klincima punim snage i vremena da nauce skolu (malo i da plate naravno...)

da li to ide sa godinama ili krizom, ne znam, ali kad prodjes sve od ucenja, takmicenja, raznih liga, reprezentacije, prvenstava...  reci cu da je pecanje za svoju dusu najlepse, svaka riba je lepsa od bilo koliko kila, od bilo koliko komada uhvacenih dnevno od tamo nekog "boda i poena"....  

da ne kvarim temu, NEKAD sam tako pecao, pa SAD ovako...  ali moj je savet : pecajte kao NEKAD!!!          

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Nekada:     sam pecao na divljim vodama i smucilo mi se. Kada se desi da padne saran sutra tu ne moze da se peca ako nisi nocio na tom mestu. Sigurno 10 novih pecarosa pokusava da zabaci na to mesto gde je pao saran.

 

Sada:  lepo idem na privatne revire, imam svoje (placeno) mesto i prostor gde zabacujem. Ne bacam spod nego pecam na boilu i ako upecam 5 riba ja zadovoljan. Vazno mi je izaci na vodu uzivati, upoznati se i druziti sa ljudima.

Link to comment
Share on other sites

Nekad : isao sa caletom u divljinu.

Sada : bio na par komercijala pa jos vise volim divljinu. Koristim nekoliko blagodeti modernih izuma. Ne kazem da je moderno lose,cak stavise,ali sam na tim komercijalama video ljude koji ne vole pecanje vec nesto drugo...a pametni englez je uspeo da to naplati i napravi od toga biznis.

 

Ali dobro,neko voli da dodje na svoje placeno mesto,neko da se lomata po sumi i zaglibi auto,po mom misljenju niko tu nije manje ispravan,neka radi svako ono sto ga cini srecnim. A i nije fer borba - sada na divljoj vodi tog sarana kao da nema...sva mesta gde ga eventualno ima su samo dostupna camcem.

 

A sto se opreme tice,nikad nisam ni usao u to ludilo nosenja trista kila opreme...valjda to teren diktira,bas pazim na svaku sitnicu i vagam da li mi je potrebna jer su na divljoj vodi kola uglavnom daleko.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

po meni situacija izgleda ovako:

 

dodje predstavnik mladjih generacija na neku vodu sa ortakom ili neki onako slucajno i ovaj mu da da izvuce 2-3 ribe ovaj se napali ode i kupi opremu.Sledeci put dodje sam usput razne mudrolije procita na netu od velikih magova i strucnjaka i sad taj omladinac krene sam da peca pored njega obavezno ima neki stariji i iskusniji kolega ima 4 do 5 pisanja na vodi koji od pocetka krece da ga truje pricama kako je sve ispod 20komada nebuloza,kako riba radi samo na taj i taj mamac,kako mora da se istovari po 30 do 40 kila spoda na jednodnevnom pecanju,kako bi on bio na proslom takmicenju prvi samo da ga nije zatvorio ovaj sa leve strane ili neko pokrao,i naravno kako na divljoj vodi nema ni vode a ne ribe i kako je to cisto gubljenje vremena....

e onda nas omladinac dodje jos 3 puta na komercijalu od toga jednom se napeca ko car i odma za sledeci vikend se prijavljuje za takmicenje i odma postaje veliki poznavalac saranskog ribolova a posle 3 takmicenja i takmicarskog ribolova....

i tako od pocetka sve krene naopacke i ode nas omladinac u tri picke materine....

I naravno nikad nista nece uraditi na takmicenjima,uvek ce mu neko drugi biti kriv,uvek ce neko pokrade nesto,ili da nesto namesti,a ako se nista od toga ne desi onda ce da izvuce najgore mesto,ako slucajno to i nije najgore mesto onda ce biti najgore na tom takmicenju jer je riba iz nekog razloga verovatno kosmicke gravitacije bila na drugoj strani jezera kod komsije,ali naravno komsija nije bolji ribolovac nego ga kenja....

 

i onda uvek na takmicenjima svuda pobedjuju 5-6 istih ekipa na svim vodama.... 

nas omladinac ce da kaze da ili imaju srece ili imaju para pa imaju dobar pribor i skupu boilu a nece da mal ozagrebe ispod toga pa da vidi da taj peca 20 ili 30 godina da su obisli sve zive i mrtve vode koje postoje ili vise ne postoje,vatali i na plovak i na ambarac i na sta sve jos i pekli znanje pekli pa na kraju ispekli i sad su u vrhu...

 

pa na toj adi safari gde je sve pocelo pre i nije mogao da peca takmicenja ko je hteo da ne kvari renome,Duca to sigurno mnogo bolje od mene zna i moze da kaze da nije moglo tek tako da se prijavis i pecas,mesto se cekalo godinu dana u napred da neko odustane... tada da je neko dosao sa 70kg ogranicenog spoda verovatno bi se pomislilo da mu nesto fali ili da je odlepio...

 

Mislim da cela ova prica oko ovog naseg ribolova ide u totalno pogresnom pravcu i smeru,i ta prica kao ljudi nemaju vremena zauzeti su i to,a vikendom na 3 vode 3 takmicenja po 10 ekipa sa 3ili4 clana to je 100-120 ljudi... pa sad ko je tu lud i tako svaki vikend...

 

Bravo Vlado kao da si za mene pisao...axaxa ( Svaka ti ko Njegoseva)

Link to comment
Share on other sites

Nekada sam isao na kanal sa tatom da me cuva da ne upadnem u vodu a samim tim se i on ''zarazio'' pecanjem.

Dobio sam prvu masinicu ne znajuci da je to cekrk koji nisam znao da zabacim,germina bila zakon  a ribe kao sodera.Pecao sam na kaladont izmesan sa sredinom hleba a ribe je bilo svakojake.Sad ni hemija raznorazna ne pomaze da se uhvati riba na divljim vodama.

Koliko smo mi sami krivi ali polako uvidjamo da smo napravili greske.Da li je ovaj moderan ribolov sa svom ovom opremom nama potreban a ja Vas pitam probajte da nesto izbacite,popakujte sve i opet cete vratiti sve ponovo da koristite.Evo da uporedimo nesto npr sator,najpotrebnija stvar kad se kampuje,pre to nisamo radili.Rod pod,imali drzace ali lakse se peca jer ne moras da se sagnes,da ne pricam za signalizatore jer smo pre buljili u vrh stapa.Masinice,pa nismo bacali tako daleko koliko sad to radimo.Stapovi,pa svi bili 2,1 m a sad?Prateca oprema nikad vise nismo imali jer uvek nesto vise treba.Mamci, ako nemas vise vrsta ne mozes upecati ribu jer je sad varamo opasno,pocev od parfema,aroma,spekcija, sto je davno bilo nezamislivo.Stolica da ne zaboravim,zamenila je obicnu klupicu i sve to smo zamenili sa licnim konforom i malo prestizom da imamo skupe stvari...

Komercijale su plod ljudske maste i savremenog nacina zivota!

E sad gde smo tu mi koji volimo da pecamo divlje vode?Tu negde izmedju svega starog i ovog novog ali i dalje uporni da uhvatimo divlju ribu na nasoj omiljenoj vodi.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Najvise se promenilo to sto su neke stvari poput pribora,stvari za izradu mamaca .....itd. sad svima dostupni,tacnije za svaciji dzep.ranije je bila stvarno muka pronaci makar zglavan najlon a kamoli nesto drugo,sad je to mnogo drugacije.

Otvaranjem revira ljudi su poceli da izbegavaju reke jer im je muka cekati neki put i vise dana da se upeca makar i jedan sarana sto se naravno desava,i mislim da je i to jedan od razloga sto se kako je vec neko rekao smatra neuspehom kada upecas jednu ili dve ribe u danu.

Pa price mladjih ribolovac koje mi nikako neidu u glavu koje sam cuo,to ako nepecas na boilu da nisi pravi sarandzija itd.. stvarno smesno.

Polako se ali sigurno ovaj sport pretvorio u posao i u manekenstvo,sad je bitnije imati basiu nego upecati ribu sto nema nikakve logike a pecali smo od germina,sekspira,sil stara.......  

Sve u svemu sto se nekih stvari tice promenilo se na dobro ali se pokvarila svest mladjih ribolovaca oko prioriteta u ribolovu!

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

Vlado i ostali svaka cast za postove,

Pogodili smo sustninu ali promenilo sve ne samo nase pecanje...

Imamo mnogo vise pecanja virtulnog i mnogo prijatelja virtuelnih (facebook) a nemamo sa kim popiti ladno pivo sa merakom

jer nema se 'kao' vremena. Ovo nije cinjenica samo za pecanje.

Najgore od svega sto taj omladinac misli da je ulupati 2000 evra u pribor (+1000 evra za boile od raznih majstora) neophodno za uzivanje u pecanju,a Dunav i Tamis nije video sem na slikama.

Ja cu Vam ispricati kako smo mi klinci nekad pecali na toj bari pre nego sto je ona postala Ada Safari (ja sam odrastao u onom naselju pored)

Odlomimo stapove u obliznjoj sumi, zakacimo najlon , plovak, neko olovo , secam se da sam imao ukupno 2 udice (haha) i pecamo babuske kao dlan po ceo dan ,na kraju od pune kante babasukica ponesemo par komada za macku , ostalo vratimo nazad i sutra opet, polomi se stap ...napravis drugi... Onda drugar Ivan dobije od caleta sa pijace Germinu 1.8m i neku masinicu i tako smo pecali na jednoj cistini celo leto na dubinjaka, tad nam prvi put u zivotu zagrize saran od celih 600gr, divljak, vretenast, koja je to borba bila... levo...desno, kakav meredov....nasoj sreci nikad kraja...

Da nepricam o odlasku kao sto neko rece autobusom na kanale u pancevackom ritu gde busevi idu 3 puta dnevno, cini mi se za Vrbovsko i pesacenju od po 3-4km iza Padinjaka

E pa iako sve ide u pravcu u kome ne bi trebalo bar znamo sta necemo...

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

Ja sam odrastao u Zrenjaninu u kuci na 20 metara od Begeja.Sa svojih 6-7 godina sam poceo sa drugarima da pecam i pre svega da ucim od starijih tajne ovog sporta.Svi dzeparci su zavrsavali u udruzenju ribolovaca gde su se kupovali bambusi,udice i cuveni najlon "Zlatna kornjaca".To je bilo pre 40 i kusur godina i najnormalnije je bilo da u basti iskopam nesto crvenih glisti i odem da upecam sarana.Potom stizu Germine (1,8m) i moje srece kad sam kupio prvu masinu Ryobi 33.Kasnije su Begej upropastili a mi smo sa godinama stigli do nekih prevoznih sredstava pa krenuli po Tamisu,Tisi koje sam najvise voleo.Danas zivim u Novom Sadu ali ne volim Dunav,nekako nisam navikao na njega.Zadnji put sam na Tamisu bio prosle godine kada su u sred bela dana lokalci vukli mrezu.Definitivno mi se smucio javasluk,nebriga,stetocine i evo me sada samo na komercijalama.

Dugo sam se opirao modernom saranskom pecanju ali sam poklekao i sada tu nema kraja (a bogami ni povratka).Imam i neku ekipu sa kojom otpecamo i neko manje takmicenje cisto sporta radi i dobrog druzenja.

Danasnje pecanje je doduse postalo dobrim delom i manekenisanje.Mene je kao malog ucio komsija (sto sam zapamtio) da nikad ne kupujem jeftin pribor,sto ima smisla.Ono sto nema smisla je kupovati preskup pribor samo radi sminke.Voleo bi da vidim pogled nekog juniora sa minimum BBLC-om kada bi video nabudzeni bambus sa keramickim sprovodnicima i fiksiranom motalicom iz kucne radinosti.Naravno svako vreme nosi svoje ali ja imam obicaj da kazem da ako kupis harmoniku to ne znaci da znas i da sviras,pa tako je i sa pecanjem.Drugo sto nema smisla su ta preterivanja sa kolicinama spoda,bojli i raznorazne hemije.

Najveci problem mi danas predstavlja to sto volim da imam sve na pecanju pa kolicina stvari i opreme polako prevazilazi sve prtljazne prostore,pa imam obicaj da kazem da cu da kupim "Tamic".

Danasnji saranski ribolov je postao velika filozofija a bogami i veliki biznis a ja,na moju radost,nekako uspevam da budem deo toga.

Kao kuriozitet samo da kazem da jos uvek imam moju prvu Germinu,naravno kao uspomenu. :biggrin:

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

Samo bih da se nadovezem na predjasnji tekst. Jos uvek cuvam tri bambusa sa zicanim alkama a vrsnom porculanskom i plasticnom motalicom. Ne postoji novac za koji bi ih nekome dao, mozda samo nekome dragom poklonio.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Što se tiče mene, ja bi u vezi piecanja, osobito šaranskog ribolova, ja bi se vratio natrag u vremenu bar jedno 20 godine, kada bilo je dovoljno bilo samo jedna konzerva svareni kukuruz i 20-tak glista, koji sam ih mogao iskopati u dvorištu kuće gde je ćirila voda iz kuhinje, i baš tako kao u predhodnih postova sa jedan mali ranac na grbu sa par rezervnog pribora, pravac na jezero. Prolazio sam mnogo bolje, šta se tiče udarace šarana, možda su bili mali primerci, ali nije mi se dogodilo da nemam nikakav udarac. Danas kupi ovu hemiju, kupi amino kiseline, kupi ovakav onakav zasladivač, ubaci više soino manje ribinog brašna, i u jednim momentu poludiš, osobeno kad odeš na vodi, a šaran neće da čuje da uzme mamac. Ajmo natrag jedno 20 godina. Ko je za?
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...