Da dodam i ja malo mog iskustva.  Tig.Orah  treba potopiti barem 48 sati u vodu i cak je bolje tu posudu  ostaviti negde na toplom da tokom tog perioda voda unutra bude mlaka a ne sasvim hladna.  Posle tog perioda treba ga kuvati oko 1 sat na temperaturi do pred  kljucanje tj. da ne izbijaju stalno krupni mehurovi na povrsinu. Nakon  kuvanja ga ostaviti minimum 3-4 dana u zatvorenoj kanti negde na toplom.  Tu lezi cesta greska kod koriscenja TigOraha - ljudi ga skuvaju i odmah  sutradan nose na vodu. TigOrah je vrlo tvrda kostunjava partikla cak i  posle kuvanja, i zbog gustine svoje strukture vrlo tesko prima i odaje  bilo kakve dodatke, zasladjivace i mirise osim ono malo sto mu se  privremeno zadrzi na povrsini. Stajanjem 3-4 dana na toplom dolazi do  procesa fermentacije (vrenja) kojim se stvara njemu specificna sluz i  prakticno se sam T.Orah useceri i bez dodavanja bilo kakvog spoljnjeg  zasladjenja. I aroma tada postaje mnogo intenzivnija a struktura samog  zrna nesto malo meksa ali ne mnogo. Po mom misljenju, ne treba dodavati  nikakve zasladjivace niti arome jer je to sto se stvori procesom  fermentacije sasvim dovoljno i slatko i atraktivno. To sto nama mozda ne  mirise narocito jako ili nije posebno sladak ne treba da nam bude  referenca iz dva razloga: -cula mirisa i ukusa su kod sarana skoro 100-nak puta osetljivija nego nasa -nase  culo mirisa funkcionise na principu isparljivih tvari koje se u vidu aerosola krecu kroz vazduh, a saranovo culo je "podeseno" na  tvari rastvorljive u vodi a u ovom slucaju su to materije koje se u vodi  dobro rastvaraju ali ne isparavaju mnogo.    T.Orah je prvenstveno  letnji mamac tj. za topliju vodu u kojoj ce se njegove prirodne arome i  slast lakse rastvarati. To nije instant mamac i retkost je da pokaze  narocite rezultate u jednodnevnom pecanju osim na vodama gde je ranije  vec bio znacajnije koriscen pa se riba vise-manje navikla na njega.