Jump to content

Malo `drugacija` Takmicenja


Jova

Recommended Posts

Ideja o `drugacijim` takmicenjima ima na pretek, zainteresovanih malo, a realizacija ovakvih takmicenja nikakva.

Zaljubljenika u sportski ribolov koji bi se nadmetali u vestini, kojima nije bitna tona ulova i koji bi da pecaju a ne da  fizikalisu zasigurno ima, samo organizatora nema. Sve se na kraju svede na novac, organizatori traze svoje, vlasnici voda svoje, sudije svoje sto u ukupnom zbiru dovede do zavidne cifre za kotizaciju koja je za mnoge moguce ucesnike previsoka. Pobeda je pobeda, da li sa 10  ili 110 upecanih riba. Kada se ta cinjenica bude uvazavala bice i ovakvih takimicenja. 

Bistro!

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

na Basijani je bilo nekih noviteta oko takmicenja,svima je bilo super ali na netu i kad se razgovaralo o tome.

Kad dodje vreme da se realizuju mrka kapa ili odustanu ili na pocetku takmicenja traze da se izglasa da se promene neka pravila

Link to comment
Share on other sites

Cinjenica je da pobednici klasicnih takmicenja jedva uspevaju da `pokriju` troskove. I pored toga, takva takmicenja se organizuju unedogled jer interesenata ima. Ogranicenje primame je uvodjeno na nekim vodama, a nedugo zatim navedeno pravilo ruseno  zbog otkaza ekipa. 

Dobar pocetak bi bio i takmicenje sa ogranicenjem prihrane. Po meni optimum za dobro takmicarsko pecanje do 48h su kanta spoda, kanta peleta i 5 kg boila na bilo kom reviru. Ukoliko bi se ovo ostvarilo otvorio bi se prostor za nadgradnju ideje,  a finansijski momenat /koji nikako ne moze biti zanemaren/ mogao bi biti impuls popularizaciji `malo drugacijih takmicenja`.

Link to comment
Share on other sites

  • 4 weeks later...

Pocetak takmicarske sezone se blizi, najave raznoraznih takmicenja uveliko preplavise ovu temu i jedina novost je da novosti nema.

Pokusaji nekih organizatora da smanje kolicinu prihrane ili ogranice trajanje prihranjivanja raketom odmah po promociji dozivese neuspeh. Navikao narod dan `trpa` raketom poziciju po vasceli dan, ne zaleci ni sebe, ni novac, ni ribu. Ko vise, ko dalje, ko jaci, i sve tako do prvog mraka. Cim smrkne, sa teskim zalom odlaze se spod stap i trenutno dovlace kante sa spremljenim PVA materijalom napunjenim djakonijama ribama neodoljivim. I opet, bacaj, vadi, zabacuj, prebacuj, do svitanja i novog dana, do ponovnog susreta sa stapom najdrazim, po imenu spod , i  nerazdvojnom mu raketom. /za raketu nije pozeljno emotivno vezivanje jer pocesto odleti bez povratka/

Kako god ko voli, i kako mu drago, jedino sto me kopka je da li svi koji vole takmicarsko pecanje, vole samo ovaj vid takmicenja ili ima drugacijih? Pitanja ima sijaset, ali bar deo da postavim:

Da li je pobeda ili dospece u plasman  sa tonom upecane ribe, jednaka istovetnom uspehu sa visestruko manjim ulovom?

Da li je takmicenje u pecanju, ili u bacanju rakete?

Da li je nevazno da se pobednik ili ekipa u plasmanu velikom vecinom tek  `pokrije` ili neznatno prihoduje?

Da li ce kvalitet vaseg mamca biti umanjen ukoliko je plasiran u manjoj kolicini? 

Da li optimalna i svima jednaka kolicina prihrane favorizuje neku ekipu?

Da li su sanse ujednacenije onima koji imaju kvalitet a nemaju toliko novca da kvantitativno pariraju bogatijim?

Da li na riblji fond u revirima enormna kolicina prihrane `blagorodno` deluje?

Da li se boili kup moze odrzati sa 10,15kg boila, non-stop dozvoljenom prackom i palicom, uz ustedu zbog izostanka PVA materijala.

Da li je nebitna vrsta montaze, mikro i makro markacija, nacin prezentacije mamca?

Pitanja u nedogled ima, ima li odgovora?

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Slazem se da treba ograniciti kolicinu prihrane i hemije u istoj jer ovo sto se radi prelazi sve granice sportskog ribolova. Po meni je majstorstvo napraviti svoju boilu, svoj spod mix i to prezentovati na svoj nacin a ne da mi tamo neko pravi boile i prihranu u koju ja nikad ne bi imao poverenja. Zasto bi ja pristajao na 3 arome koje su se nekome dobro pokazale. Mozda ja pecam na neke druge arome na toj vodi, mozda ih secem mozda koristim druge za noc a druge za dan i tu se vidi majstorstvo. Svako ima neku svoju taktiku, nisu svi isti niti mogu da budu. Ima takmicara koji pecaju par godina i koji ni neznaju da naprave boilu a ima i onih koji pecaju ceo zivot i koji su ulozili jako puno truda, vremena i novca da bi napravili svoje boile i koji se ponose njima, zasto bi im to neko oduzeo i dao neko boilu koju oni nikad ne bi koristili. Nemora dobra boila i dobar spod da budu uvek napucani sa hemijom, to je zabluda kod dosta ribolovaca. Po cemu bi se onda razlikovali pocetnici takmicari i stari majstori svog zanata.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...