Kule Posted June 24, 2013 Share Posted June 24, 2013 NA JEZERU MIKA ALAS OD 25.06.2013 DO DALJNJEG JE ZABRANJENO PECANJE NA TAJGER U BILO KOM OBLIKU, STO NA SLOBODNOM PECANJU KAO I NA TAKMICENJU 2 Link to comment Share on other sites More sharing options...
dare5700 Posted June 24, 2013 Share Posted June 24, 2013 Opa Opaaaaa, bilo je i vreme da padne takva odluka Link to comment Share on other sites More sharing options...
coja Posted June 24, 2013 Share Posted June 24, 2013 http://www.youtube.com/watch?v=AZnHlqu5yZU 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
razotevs Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Kao neupucenom u razloge ovakvе odluke molio bih da mi neko pojasni koji su razlozi za ovakаv potez? Link to comment Share on other sites More sharing options...
sale.gr123 Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Jer moze neko malo da pojasni zasto jer smeta ribi i verovatno riba crkava od njega? Link to comment Share on other sites More sharing options...
vladimir bog Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 ne moze riba da "kaki"... zaglavi se... naduva se i crkne... saran nema zeludac, uzeta hrana direktno ulazi u "creva", ne svari se i caooo....pozdravljam odluku!!!! 2 Link to comment Share on other sites More sharing options...
vladimir bog Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Šaranu je ime dao veliki švedski prirodoslovac Linneaus, 1758. godine. latinski naziv šarana je cyprinus i jedini je predstavnik porodice cyprinus u Evropi.Njegovo ime se sastoji od cyprinus (grč.=ciparski) i carpio (ne zna se tacno značenje). Divlja forma šarana potiče iz Mandžurije kineske provincije, odakle je naseljen u rijeke Mediteranskog, Aralskog i Kaspijskog sliva. Ovo je krupna, termofilna vrsta, koja se najbolje osjeća u suncem zagrijanim vodama nižih nadmorskih visina(do 400m nadmorske visine). Šaran je najznačajnija riba, kako sa sportskog, tako i sa gastronomskog i privrednog aspekta. Šaran je već u trećoj godini života sposoban za rasplod. Mrijesti se od aprila do juna pri temperaturi vode od 15 do 20°C, u plićacima obraslim vodenim biljem kao i na terenima koji su poplavljeni. Ženka položi od 50.000 do 1.500.000 komada jajašaca. Kroz 7 dana se razvije mlađ koji brzo raste, pa su to u jesen već ribice dugačke 10 do 11 cm. Druge godine mogu biti teški i do pola kilograma, a treće i do kilograma, da bi u četvrtoj godini mogli imati već od 2 do 4 kilograma.Čim se ribice izlegu, hrane se zooplanktonom, a več pri veličini od 2cm počinju da se hrane na dnu, gdje traže larve insekata, ali i dijelove biljaka i sjemenke.Kada temperatura padne ispod 8°C, šaran prelazi u mirovanje. Prosjecni vijek zivota je 10 do 50 godina, prosjecna duzina je 30cm do 1.30cm a prosjecna tezina je 8kg do 50kg.Postoji više vrsta šarana:Divljak (Wild carp)http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/osaranuslike/Divljak.JPGŠaran divljak je cukundjeda danas nama poznatih šarana. Od njega su nastale sve današnje vrste šarana koje su naucnici ukrstili a kasnije i uzgajivaci ove plemenite ribe. U poredjenju sa ukrštenim šaranima ovaj izgleda od glave do repa kao pravi ratnik. Njegov izgled tijela više podsjeca na mrenu nego na šarana. Njegovo tjelo je kompletno prekriveno krljuštima. Ne razlikuje se divljak u odnosu na vještacki stvorene šarane samo izgledom nego i metabolizmom a ima i više Hemoglobina, šecera i vitamina A u krvi. U krvotoku mu kruži takodje 20% više crvenih krvnih zrnaca. To je najverovatnije razlog što je mnogo otporniji na bolesti u odnosu na mutante. Njegova težina je oko 2-3 kilograma a rijetko prelazi 5kg. Bilo je puno novinskih izvještaja i pisanja kako je uhvacen "Divljak" od 15 kilograma ali se tu najverovatnije radi o ljuskašu u izduženoj formi. Da bi se došlo do pravih rezultata mora da se vrši analiza krvi što nije posve jednostavno, cijena je visoka a kako bi to i bilo moguce izvesti kod pravih šarandzija, pa oni odmah posle vaganja i fotografisanja puštaju ulovljene šarane.Na žalost sve je manje voda u kojima srecemo prave divljake a ako ih i sretnemo to je prava rijetkost. U poslednjih par godina vlasnici ribnjaka praktikuju razmnožavanje i tov brzorastucih šarana. Ova vrsta šarane nerijetko dospjeva u divlje vode i dolazi do parenja sa divljacima što vodi laganom izumiranju pravih divljih ljepotana a vec u nekim vodama ih više uopšte nema. Mi moderne šarandzije uz pomoc zaštitnika prirode trebalo bi da se što više angažujemo da bi ove ljepotane održali u životu.Ljuskar (Common Carp)http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/osaranuslike/Ljuskar.JPGLjuskar je najbliži rodjak šaranu divljaku. Sve sledece vrste šarana koje mi poznajemo su nastale uzgajivackim usavršavanjem ovog šarana. Kao i šaran divljak i ovaj je kompletan prekriven ljuksma što ga dovodi u veliku slicnost sa njime a zbunjuje i mnoge šarandzije pa ga mjenjaju sa divljakom. Ova vrsta šarana ima najvecu brzinu rasta što je naucno dokazano a takodje je i otporniji na bolesti u odnosu na ostale veštacki stvorene vrste. Tjelesna forma ovog šarana može da bude vrlo razlicita od vrlo grbavih do znatno izduženih.Veleljuskavi (Špigler)http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/osaranuslike/Veleljuskar.JPGVeleljuskar je prva uzgajivacka forma izvucena iz ljuskaša. Njegovo tjelo je prekriveno ljuskama samo po ledjima i sporadicno sa po nekoliko ljuski po ostalim djelovima tjela kao što su korijenje peraja i repa. Najcešca forma ovog šarana je sa grbavim ledjima a ponekad ga srecemo i u izduženoj formi. Ova uzgajivacka vrsta šarana dostiže najvecu težinu. Zbog ovog razloga ovo je najcešca vrsta šarana u uzgajivackim jezerima i iz tog razloga druge vrste vrlo rijetko srecemo na trgovackim tezgama pa ga zato neki nazivaju pijacnim šaranom.Španac (Cajler)http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/osaranuslike/spanac.JPGCista uzgajivacka vrsta ovog šarana ima samo jedan red ljuski po dužini bocne linije a u pojedinacnim slucajevima i dva reda ali tada su ljuske nešto manje. Kod najmanjih odstupanja od ove slike rasporeda ljuski najverovatnije se radi o genetski stvorenom uzgajivackom šaranu. U poredjenju sa ljuskašom i veleljuskašom ovaj šaran raste mnogo sporije pa iz tih razloga nikada ne dostiže njihovu težinu.Golac (Mirror Carp)http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/osaranuslike/galac.JPGPoslednja nama poznata uzgajivacka vrsta šarana je golac a u idealnim uslovima nema ni jednu ljusku ali može da dodje do toga da ima poneku. U osnovi ovaj šaran ima sitne ljuske pri korijenu peraja što može da bude i na bilo kojem dijelu tijela. Kao i španac ova vrsta šarana raste nešto sporije a neki od razloga su manji broj krvnih zrnaca u krvi i manja površina škrga pa stim nikada ne dostiže velicinu i težinu kao veleljuskaš. Ova vrsta šarana je vrlo osjetljiva na bolesti. Kao što druge šarane štite ljuske ovoga štiti debeli sloj kože.Koihttp://www.carpteam-explorer.com/images/stories/osaranuslike/koi.JPGKoi je obojena mutacija šarana prethodnika. Nastao je od izdužene posve ljuskama prekrivenog divljaka. kroz ukrštanje golaca, veleljuskaša i španca u japanu je stvorena i ljuskama prekrivena vrsta koia. Na osnovi ove ribe u japanu je stvoren veliki kult ali ga i u našim vodama srecemo kao nikada do sada. Kroz dugogodišnje proucavanje ove vrste ribe covjek je napravio veliki uticaj na njen razvoj. Od nekadašnjeg prethodnika ove vrste koji je dostizao nekih 5 kilograma stvoreni su genetski mutanti koji daleko prelaze cifru od 25. Covjek je u stanju da ukršta gene koje je isprobao i na šaranu što je dovelo do alarmantnog stanja medju naucnicima a dovelo bi do izumiranja ove riblje populacije.Gradja saranaRiba se sastoji od 10 sistema tjelesnih organa: kožnog potkrova, kostura, mišića, krvožilnog sistema, dišnog sistema, probavnoga sistema, mokraćno-spolnoga sistema, živčanoga sistema, culima i žlijezdama sa unutrasnjim lučenjima, koje zajedničkim radom cine jedinku.Anatomija proučava oblik, položaj, međusobni odnos, mikroskopsku građu i embriornalni razvoj tih sistema. Dok fiziologija proučava njihov rad i funkcije, te ponašanje jedinke, njezine sposobnosti i odnos prema sredini.Oblik tijela i perajeTijelo vecine riba je vretenastog oblika, sličnog torpedu, lagano do jako bočno spljošteno. Osnovni plan građe je bilateralna simetrija, tj. lijeva i desna polovina su identicna.Glava, trup i rep međusobno su čvrsto povezani. Granicu između glave i trupa predstavlja zamišljena poprečna ravnina, koja dotiče stražnji rub škržnog poklopca, a granicu između trupa i repa zamišljena poprečnim ravninama koja dotiče početak podrepne peraje.Repno stablo je dio repa između zadnjeg kraja podrepne peraje i početka repne peraje. Omjer dužine glave, trupa i repa je 1:2:1.Peraje (pinnae) su udovi riba. To su kožni nabori poduprti okoštalim (koštunjače) ili rožnatim(hrskavičnjače) "žbicama". Razlikujemo parne i neparne peraje. Parne peraje su prsne i trbušne peraje, koje odgovaraju udovima viših kralješaka. Neparne ili vertikalne peraje su leđna, repna i podrepna (analna) peraja. U nekih vrsta nalazi se iza leđne peraje posebnamasna peraja. One služe za održavanje tijela u ravnoteži ili u okretanje prema gore, odnosno dole. Položaj stomacnih peraja varira znatno kod pojedinih vrsta. Od neparnih peraja najvažnija je repna, koja bitno učestvuje u pokretanju. Ona može biti simetrična, s jednako razvijenim gornjim i donjim dijelom ili asimetrična. Leđna i podrepna peraja služe pretežno za kormilarenje.KozaKoža je granično tkivo, koje odvaja jedinku od okoline i ostalih organizama. Ona zaštičuje od utjicaja okoline i omogućuje prilagođavanje na njih, a ujedno je i prva obrambena linija u borbi protiv bolesti. Učestvuje u disanju,ekskreciji i osmoregulaciji. Tu je i središte boja, koje omugučavaju skrivanje ili pokazivanje prisutnosti, te seksualno raspoznavanje.Koža se sastoji od dva sloja: pousmine ili pokožice (epidermis) epitelne građe, i usmine ili krzna (corium,dermis) vezivno tkivo građe. Pousmina se sastoji od oko 10-30 slojeva epitelnih stanica. Ona je dublja u vrsta sa slabo razvijenim ljuskama ili bez ljusaka. Najdublji, bazalni sloj tvore cilindrično stanice, čijim umnažanjem nastaju stanice površnih slojeva. Na površini stanice su plosnate, postupno odumiru i otpadaju.Epitel nije orožnao. Izuzetak predstavljaju biserasti organi ili tzv. mrijesni osip u spolno zrelih mužjaka. Između indiferentnih epitelnih stanica nalaze se dvije vrste jednostavnih žlijezda: sluzne ili mukozne i serozne ili albumozne. Sluzni omotač smanjuje trenje tijela s vodom, zašticuje napadaje tijela od parazita,gljivica i bakterija, pomaže regulaciji osmotskih procesa. Dok duguljaste serozne žlijezde luče sekret među epitelne stanice i time daju koži vecu mehaničku otpornost i brane je od infekcija.KosturKostur se sastoji od dva dijela: unutrasnjeg i vanjskoga, koji se sastoje od tkiva otpornih na pritisak. Vanjski kostur sačinjen je od ljuski, žbica, peraja i vezivnoga tkiva koje povezuju kožu s podlogom. Unutrasnji kostur možemo podijeliti na mekši (membranozni) dio i na čvrsti koštani (hrskavični) dio.Kralješnica se sastoji iz tijela, te gornjih i donjih lukova. Prednji služe za povezivanje kralježnice s glavom. Kralješvi trupa imaju postrane nastavke, na one koje se nadovezuje donja cuba. Gornji lukovi kralježnice prave kanal kojem je smiještena leđna moždina. Donji lukovi repnih kralježaka prave hemalni kanal, u kojem se nalaze glavne krvne žile repnog dijela tijela.SistemiMišicni sistemRazlikujemo 3 vrste mišića: glatke (pretežno mišići crijeva), srcane i skeletne ili poprečno prugaste mišiće. Kostursku muskulaturu sačinjavaju mišići glave, trupa i parnih perja. U mišiće trupa spadaju veliki postrani mišići, kanalni mišići i mišići repne peraje. Glavnu masu mišića trupa prave veliki postrani mišić, koji započinje kod glave i završava kod repne peraje, a ispunjava prostor od kralješnice i vezivno-tkivnom pregradom. Mišići glave sastoje se od niza hemijskih reakcija, bez utroška kisika, to je anerobna faza mišićnoga rada.http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/osaranuslike/misicnisistemi.JPGU osnovi šarani uzimaju hranu na tri načina:1.UsisavanjeŠarani na ovaj način najčešće uzimaju sitniju hranu. Riba prvo zatvara usta, ispušta na škrge vodu i na neki način u usnoj šupljini stvara pritisak pomoću kojeg već prema njenom interesu u usta usiše određenu količinu tvari za koje smatra da su moguća hrana. Ukoliko okusni receptori koji se nalaze na ribljim usnama, brčićima, unutar usne šupljina, pa i na škrgama, prepoznaju usisani materijal kao hranu, ona prolazi kroz ždrijelo, ako je potrebno usitnjava se ždrijelnim kutnjacima i odlazi u crijeva. (Šaran za razliku od predatorskih riba nema želudac.) A ako uzeta tvar nije prepoznata kao hrana, riba je izbacuje iz usta. Poznato je da su šarani po prirodi vrlo radoznale životinje, a njihov način hranjenja uključuje stalno ispitivanje usisavanjem svega i svačega u njihovoj prirodnoj okolini (na riječnom ili jezerskom dnu).Na ovaj način se hrane životinje koje nisu imale puno iskustva s ribolovcima, odnosno iz onih voda gdje nije previše često lovljeno. Riba koja tako uzima hranu u nju ima puno povjerenje. Šaran može usisati hranu s 4 do 5 centimetara udaljenosti, a stručnjaci su čak uspjeli i izmjeriti brzinu usisavanja koja se kreće oko 0,6 m/s.2. Uzimanje ustimaI ovo je ponekad sasvim prirodan način uzimanja hrane, naročito kada šaran s dna skida neku jače fiksiranu hranu (neke školjke, puževi i sl.). Riba prilazi hrani (koja je obično većih dimenzija), otvara usta, prislanja ih na nju, polagano usisava i guta. I kod uzimanja mamaca s udicom sve ovo se događa u neprekinutom slijedu, naročito ako riba u svojoj skoroj prošlosti nije imala loših iskustava s takovom hranom tj. ako nije na nju ulovljena ili je pobjegla (otkačila se) s udice.3. Kombinacija Šarani koji traže hranu traže je tamo gdje se ona nalazi. Ako ruju po mulju, ustima formiraju nešto kao usisavač te kombinacijom obje tehnike ustima odvaljuju zemlju i mulj, a kasnije tu materiju usisavaju i u ustima fiksiraju, te detektiraju i pročišćuju potencijalni zalogaj.Poznat je i način kada ribe prema mekšem ili muljevitom dnu upute snažan mlaz vode iz usta koji uskovitla talog na dnu vode, pa kasnije lebdeći sediment s hranom jednostavno posišu.Mogu li šarani i amuri žvakati?Prije nego što hrana koju šaran pojede pređe iz ždrijela u crijevo, ona prolazi kroz ždrijelne zube. Šaran od svih ciprinida ima najjače ždrijelne zube - veći primjerak ima pritisak jak gotovo kao i ljudska vilica. Šaransko je vilica pomalo čudno i neobičnog oblika: sastoji se od dvije vilice s po pet zuba i ploče za žvakanje, koja se nalazi iznad njih. Pokretima koji najviše sliče kravljem žvakanju, oni drobe sve tvrđe dijelove hrane i istovremeno ih natapaju enzimima koji se proizvode iz žlijezda raspoređenih po mekim tkivima oko njih. Tako se u kombinaciji mehaničkog žvakanja potpomognutog enzimskim hemijskim djelovanjem lome i najtvrđi materijali od kojih se sastoji šaranova prirodna hrana - ljuske školjki, puževa, tvrdi hitinski oklopi nekih insekata, suve žitarice... Kako šaran nema želuca tako "oprana" i usitnjena hrana prelazi direktno u crijevo.Recimo da lovimo amure na sistem isti kao i danas samo bez olova(kako nebi bili osjetljivi) dogodilo bi se to da bi progutale mamac duboko i precvikale najlon s svojim ˝čekićem˝. Lako bi ribe tokom noći halapljivo jele mamce i gutale ih tako duboko sve dok ždrijelni zubi ne bi prerezali predvez. Ujutro bi slijedilo veliko nezadovoljstvo. http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/osaranuslike/zvakatii.JPGAmur (Ctenopharyngodon idella)http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/osaranuslike/amur.JPGPripada redu Cyprinoformes, podredu Leuciscinae. Ime je dobio po azijskoj rijeci Amur koja je dobrim dijelom granična voda između bivšeg SSSR-a i Kine. Amur živi u gornjem i srednjem toku te velike rijeke. U Kini živi u Žutoj i Crvenoj rijeci. Te su vode u svojim gornjim tokovima brze i naglo teku da bi se niže, nizvodno, razlile i poplavile velika područja. Amurova ženka pušta ikru u brzim tokovima, a voda je nosi površinom nizvodno do razlivenih područja gdje je temperatura vode viša od 20°C što je nužno za izvaljivanje ikre i dalji razvoj amurova mlađa. Ona pušta 30 000 do 800 000 komada ikre koja se, oplođena, spušta površinom rijeke.Amur je lijepa i pravilno građena riba. Ima dosta široko čelo i lijepe velike ljuske. Leđa su mu zelenkasta, bokovi tamniji, a stomak svjetliji. Leđna i repna peraja su tamnije, a ostale svjetlije. Može narasti preko metra dužine i tridesetak kilograma težine. Kod nas je polno zreo u četvrtoj godini pri težini od preko 3 kilograma. Manji mlađ se hrani planktonom, lavrama i račićima. Kad poraste, prelazi na biljnu hranu. Brzo raste. Šeste godine može doseći težinu do 7 kilograma.Amur je prenesen u evropski dio bivšeg SSSR-a i dalje u Rumuniju, Bugarsku i Mađarsku. Prije četrdesetak godina mlađ amura je prenesena iz Mađarske u neke ribnjake bivše Jugoslavije gdje je počeo njegov uzgoj uz šarana.Hrani se vodenim biljem: trskom, mrijesnjakom, vodenom lećom, žabokrečinom, vodenom kugom, rogozom, a jede travu i djetelinu, ako mu se dade. Pravi je biljožder koji brzo raste. Amur pojede dnevno mnogo vodenog bilja, gotovo toliko koliko je težak. Često ga upotrebljavaju u ribnjacima i za "čišćenje" obraslih vodenih površina. Ipak, postoji problem mriješćenja u našim klimatskim uslovima. Vjestackim mriješćenjem postižu se rezultati. Vrijeme njegova prirodnog mrijesta pada u doba kada naše rijeke nemaju potrebnu toplinu za njegov mrijest.No čini se da se u zadnje vrijeme prilagodio našim vremenskim uslovima i temperaturama vode, te se mrijesti.Amur je otporan na neke šaranske bolesti, premda je iz istog roda. Prema svom vanjskom izgledu najsličniji je našem klenu, premda se odmah može primjetiti razlika jer ima znatno manju glavu. U bivšem SSSR-u amur je postao već odavno i riba sportskih ribolovaca pa su ga tamo naselili i u neke otvorene vode.A i kod nas je već uobičajeno da je amur postao stanovnik zatvorenih voda. Obično su to društveni ribnjaci, bogati vodenim biljem. Sportski ribolovci love ga na komadiće trske, a love ga kao i šarana na kukuruz, žgance, te modernijim i sofisticiranijim metodama kao što su lov "boilom".On je borbena riba i, kad osjeti da je uhvaćen, bori se žestoko.I kao što smo iz dosad iznesenog vidjeli amur je odlična privredna i sportska riba koja je sve više zastupljena u našim vodama. 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
bubexcarp Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 "Prije nego što hrana koju šaran pojede pređe iz ždrijela u crijevo, ona prolazi kroz ždrijelne zube. Šaran od svih ciprinida ima najjače ždrijelne zube - veći primjerak ima pritisak jak gotovo kao i ljudska vilica. Šaransko je vilica pomalo čudno i neobičnog oblika: sastoji se od dvije vilice s po pet zuba i ploče za žvakanje, koja se nalazi iznad njih. Pokretima koji najviše sliče kravljem žvakanju, oni drobe sve tvrđe dijelove hrane i istovremeno ih natapaju enzimima koji se proizvode iz žlijezda raspoređenih po mekim tkivima oko njih. Tako se u kombinaciji mehaničkog žvakanja potpomognutog enzimskim hemijskim djelovanjem lome i najtvrđi materijali od kojih se sastoji šaranova prirodna hrana - ljuske školjki, puževa, tvrdi hitinski oklopi nekih insekata, suve žitarice... Kako šaran nema želuca tako "oprana" i usitnjena hrana prelazi direktno u crijevo." Kako se onda zaglavi kad pise da izdrobi zdrelnim zubima? Ako moze objasnjenje? 2 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Slobodan Boban Pavlović Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Pozdravljam svaku odluku koja ce da smanji crkavanje ribe, ali ako moze jedo pitanje i nadam se odgovoru:Da li je moguce da ne moze da svari i zdrobi tajger a moze kukuruz ambarac (sirovi-ne kuvan)... Samo me te zanima... pozz 3 Link to comment Share on other sites More sharing options...
razotevs Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Samo da ne bude zabune ja postujem odluku i ne protivim se istoj! Samo me zanima informativno odgovor na gore pitanje koje sam postavio. Link to comment Share on other sites More sharing options...
bubexcarp Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Samo da ne bude zabune ja postujem odluku i ne protivim se istoj! Samo me zanima informativno odgovor na gore pitanje koje sam postavio.Takodje. Link to comment Share on other sites More sharing options...
pera kojot Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Hoce li biti nekog razumnog objasnjenja za ovu odluku, ili je to samo neki hir? Link to comment Share on other sites More sharing options...
coja Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Takodje.Verovatno ce vam neko dati obrazlozenje da je riba crkavala usled prekomerne konzumacije tigra nadimanje i crkavanje, a na tigar se peca vec godinama u nazad i to se do sada nije desavalo a zasto?Zato sto je ovo naglo otopljenje poremetilo ribu na svim jezerima gde se jako puno peca u doslo je do nekih uginuca sto su vlasnici jezera sa punim pravom jer je njihovo protumacili to na nacin koji njima odgovara a nisu ni pomislili da ostave ribu malo na miru ...smanje broj takmicenja naprimer za pocetak...tu odluku treba postovati bez pogovara i pecati kome takvi postavljeni uslovi odgovaraju ali me bas zanima hoceli se sutra istoi desiti sa boilom,konopljom,lanom,prosom starim kukuruzom....i naravno koji vid exspertize ce biti primenjen za utvrdjivanje tajgera u spodu, boili, peletu...Nismo mi Englezi iako se tako ponasamo... 8 Link to comment Share on other sites More sharing options...
sale.gr123 Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Na kraju cemo pecati samo na olovo bez udice...Strasno pa mora riba da crkne kad se svake nedelje izlovi celo jezero na takmicenjima i tako u nedogled, to nema veze sa tajgerom... 3 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Vlada7 Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Na kraju cemo pecati samo na olovo bez udice...Strasno pa mora riba da crkne kad se svake nedelje izlovi celo jezero na takmicenjima i tako u nedogled, to nema veze sa tajgerom...Nemam ništa protiv tajgera niti protiv ljudi koji pecaju na tajger ali podržavamo Kuleta u ovoj odluci jer i ja mislim da je to glavni razlog.Par puta kada sam imao priliku da pecam na tajger nisam hteo da zabacim baš iz tog razloga kada sam video koliko je i sam tajger jako teško slomiti.Tako da ima zube od krokodila ne može niti pregristi a onda kasnije još teže svariti. Neko je pomenuo nekuvani kukuruz i mislim da je manji bar 5-6 puta tako da se ne može porediti. Mada mi je moj drug Toma rekao da nije dobro pripremljen ako se ne slomi pod prstima. Onda mislim da puno ljudi ne zna to da spremi jer gde god da sam gledao tajger kada neko peca bio je kao kamen što i nije baš prirodno. 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
siki-pezos Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Ha ha ha do kojih granica stize ljudska glupost , pocevsi od zig riga pa evo i do tajgera , sve sto je u celom svetu normalno samo u ovoj banana drzavi ne valja , zalosno ali istinitio , ako je istina da je taj tajger nesvarljiv za sarana kako li je onda tom jadnicku ( saranu ) kad jede raka ili neku skoljku koja zna da bude trvrdja par puta od pripremljenog tajgera za pecanje , naravno svaka voda ima svoja pravila i treba ih se pridrzavati ali ne treba ici u neke krajnosti koje nemaju veze sa mozgom .Primera radi kuci imam neko malo jezerce sa par kom koi sarana koji izmedju ostalog dobija u ishrani i sitnije primerke tajgera i svi su sretni zadovoljni i sto je najbitnije zivi i ne bune se na isti u hrani , do sad nijedan nije crkao a imam ih 3 godine 2 Link to comment Share on other sites More sharing options...
milancheshow Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 problem je sto svako ko cuje da je tamo neko imao rezultat na tajger misli da je to jedini faktor uspeha i da sebi za pravo da izruci 10 jupolki bez obzira na to sto ne ume da ga pripremi... cinjenica je da je tajger tezi za varenje, i kada se u vodu sruci ogromna kolicina nije ni cudo sto mu pocepa creva... 2 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jova Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Ograniciti kolicinu prihrane + kontrola sastava spoda + zabrana termicki neobradjenih sastojaka = zdrava riba 4 Link to comment Share on other sites More sharing options...
dare5700 Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Cisto informativno, svuda svetu, sem kod nas je tajger u saranskom ribolovu zabranjen, u bilo kom obliku da se koristi bilo mleven ili citav. A po meni moze itekako da ima lose posledice za ribu, ukoliko nije strucno pripremljen i tretiran. A to kod nas, zna samo par ljudi (ribolovaca ) da odradi kako treba.Ali kako to kod nas ide " videla zaba da se konj podkiva, pa i ona potrca brze bolje.Iformacije o tome, zasto je tajger u stranim zemljama, zabranjen, ima na netu ako se neko malo potrudi, moze sve da se nadje sa obrazlozenjem. Link to comment Share on other sites More sharing options...
Mika357 Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Nemoguce je kontrolisati sastav spoda i boila,kontrola je moguca samo ako kule krene u proizvodnju hrane i prodaju na jezeru,e tako cemo svi biti ravnopravni sto se tice hrane,a i riba biti hranjena provereno dobrom hranom Link to comment Share on other sites More sharing options...
coja Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Cisto informativno, svuda svetu, sem kod nas je tajger u saranskom ribolovu zabranjen, u bilo kom obliku da se koristi bilo mleven ili citav. A po meni moze itekako da ima lose posledice za ribu, ukoliko nije strucno pripremljen i tretiran. A to kod nas, zna samo par ljudi (ribolovaca ) da odradi kako treba.Ali kako to kod nas ide " videla zaba da se konj podkiva, pa i ona potrca brze bolje.Iformacije o tome, zasto je tajger u stranim zemljama, zabranjen, ima na netu ako se neko malo potrudi, moze sve da se nadje sa obrazlozenjem. Jedini razlog zasto je zabranjen u Engleskoj je zato sto Engleza ima registrovanih ribolovaca vise nego Srba na planeti i kad se to pomnozi sa utroskom boili na godisnjem nivou onda se dodje do racunice da je bolje da se zabrani tigar nego da propadaju ozbiljne kompanije koje se bave proizvodnjom boile i hemije za iste(a da negovorimo o test jezerima gde je zabranjena bilo kakva zrnasta hrana sem boile), Srbija je malo trziste za takvu racunicu a napomenuo bi da sam pecao u Austriji, Madjarskoj,Rumuniji...i nebi se slozio da je tajger igde bio zabranjen, cak sta vise koriste ga jako puno cak i neke vrste koje kod nas nemozes da nadjes...Vracamo se na ono staro nase da pravilnik pecanja vazi od Jezera do jezera i treba birati prema tome gde ici na pecanje i bojim se da to ogranicuje u velikoj meri napredovanje pogotovo mladih i neafirmisanih pecarosa...Ja sam uveren da zbog jako cestih nedeljnih takmicenja i velikih kolicina bacene hrane u jezero ima uticaj na ribu itekako pa je vlasnicima ostalo ili da smanje broj takmicenja(prorede)sto im smanjuje budzet i nikako im neide u prilog ili izbacuju stavke za koje oni misle da mogu da naskode ribi sto je lakse i prakticnije...pravila su pravila i treba ih postovati jer na kraju price mi smo svi korisnici i to radimo iz strasti a oni vlasnici i u svakom slucaju rade za profit i razmisljaju kako da se zastite od svega...Tako se isto radilo na zabrani Ziga sa morem dezinformacija o kojekakvim uginucima i ostectecenjima ribe pa posle vise od godinu dana je odrzano takmicenje na Kasapskoj Adi i bas bi voleo da Stankovic iznese podatak za neupucene koliko je imao stete... 4 Link to comment Share on other sites More sharing options...
milutin Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Evo jedan podatak,riba kad se upeca dozivljava stres i automatski sto svi dobro znaju izbacuje polu probavljenu hranu a tiger zbog svoje grube strukture moze da osteti creva ribe.A da se to desava u normalnim okolnostima da riba ima vremena da svari hranu onda bi to bila druga prica,i ja u potpunosti podrzavam zabranu tigera na napadnutim vodama bez ikakvog razmisljanja! 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Jope Posted June 25, 2013 Share Posted June 25, 2013 Dali ste primetili da je proslog vikenda na takmicenjima u Debeljaci uhvaceno samo 1 239kg a na Miki 2 599kg sto je jako malo ako znamo da je prosek izmedju 5 tona u Debeljaci a na miki izmedju 6 i 7 tona po takmicenju.To navodi na zakljucak da saranu nije prijalo nagli skok tamperature na 37 stepeni pa jos na to dodate kolicinu hrane i umaranje i stres pri vadjenju nije ni cudo ako je doslo do uginuca.Na Miki je i proslih sezona dolazilo do uginuca u vreme velikih vrucina.Moje misljenje je da je glavni razlog los kvalitet vode koja se ubacuje iz Sebesa,manjka kiseonika u vrelim danima i algama koje se stvaraju.Znaci teski uslovi za zivot sarana plus takmicenja i eto problema.I na Fazaneriji su imali uginuce ribe pre bilo kakvog takmicenja,cini mi se isto zbog problema sa vodom.Sto se tice hrane misljenja sam da bi cist secerac,boile i pelete u pva bile sasvim dovoljne za jedno pristojno takmicenje i isto tako lako svarljivo za sarana sto bi doprinelo boljem zdravlju naseg ljubimca.Trebalo bi razrediti takmicenja i izbegavati organizovati ih kad su paklene vrucine kao sto su bile prosli vikend 3 Link to comment Share on other sites More sharing options...
ria 1 Posted June 26, 2013 Share Posted June 26, 2013 Ja mislim da je tom saranu na Miki dosta brate pecarosa te da je krenuo svojevoljno da umire. 1 Link to comment Share on other sites More sharing options...
pera kojot Posted June 26, 2013 Share Posted June 26, 2013 Kakav tajger, kakvi bakraci, zajebite malo ta takmicenja, pa cete videti razliku... kao smeta mu tajger, jes u panjevima... Nego ga na takmicenjiu upecaju pa skrljaju u sakove po pet sest sati zato stao sudiju boli k...c da ide da meri, pa se tako lepo uslogira... I posle kriv tajger, jeste aha....... 3 Link to comment Share on other sites More sharing options...
Recommended Posts
Create an account or sign in to comment
You need to be a member in order to leave a comment
Create an account
Sign up for a new account in our community. It's easy!
Register a new accountSign in
Already have an account? Sign in here.
Sign In Now