Jump to content

Pecanje Na Velikim Vodama


Dukas

Recommended Posts

Poucan text koji samo moze da pomogne svim nama da obnovimo gradivo kao i pocetnicima.Ko ima jos nekog texta moze ovde da postavi!

 

Iskustvo stečeno tokom prethodnih ribolovnih pohoda i umeće tumačenja faktora na terenu, doprineće razvoju vašeg šaranskog „šestog čula”.

 

Iako se ovaj članak odnosi na velike francuske revire, siguran sam da ćete ponešto iz njega moći da primenite na vaše lokacije i vaš način pecanja. ja sam se u proteklih nekoliko godina zaljubio u ta vetrovita, unutrašnja mora (velika jezera u Francuskoj) i zbog toga sam usmerio sve svoje napore ka ovim vodama.

Jednostvano volim izazove i upuštanja u ekstremne uslove, koji se često mogu sresti na revirima u Francuskoj. Uživam da pecam u netaknutom okruženju divlje prirode a ne zaboravimo ni lepog i često nikad uhvaćenog šarana.

Dakle, pričam o mestima kao što su lac de la Foret d’orient ili chantecoq, a ne mali veštački komercijalni ribnjaci, koji sve više i više ulaze u modu. mene nikad nećete videti kako pecam na obalama takvih mesta.

Ponekad može biti strašno obeshrabrujuće ako stojite na obali gledajući u ogromno prostranstvo vode, znajući da šaran može da bude bilo gde, ali znajte da postoje određeni faktori koji određuju njegovo ponašanje i oni će vam pomoći da nađete mesto na kojem imate najviše šansi da ga uhvatite. Hajde sad da razmotrimo one faktore koji uglavnom označavaju razliku između ugriza i blagog nagoveštaja. 

 

Upoznajte vodu

 Šta čini vode kao Orient velikim? ipak je komparacija veoma relativna. Što je veća površina, veća je šansa da šaran bude dalje od vašeg mamca, tako da je lokacija veoma bitna.

Na manjim vodama je moguće prošetati oko jezera pre nego što se smestite. jeste li pokušali da se prošetate oko kakvog većeg jezera? Trebalo bi vam više od dana. bilo kako bilo, nekako morate da locirate šarana. Znam da vam neće mnogo pomoći ako kažem da iskusni pecaroši imaju šesto čulo za njegovo pronalaženje. Šesto čulo podrazumeva iskustvo i faktore koji su igrali ulogu na prethodnim pecaroškim pohodima.

Pre nekoliko godina nije bilo tolikog pritiska na vodu na jezerima poput orient ili chantecoq. Šarani su se ponašali veoma prirodno i lako su se mogli spaziti kako na raznim mestima iskaču iz vode ili se prevrću, i tada je lociranje bilo mnogo jednostavnije.

Tokom poslednjih godina ređe ih viđam kako se bacakaju. ovo defi nitivno znači da je pronalaženje ribe komplikovanije. 

Bitan faktor je vetar. Šaran prati vetar i voli obale o koje se talasi odbijaju, čineći vodu skoro čokoladno braon boje. ovde šaran pronalazi mnoštvo hrane a voda je puna kiseonika.

Bitan faktor je i visina vode. Tokom proleća vodostaj je obično visok i delovi obale, pa čak i okolne šume su pod vodom. s jeseni vodostaj je nizak, jer se jezero isušuje da bi se proverila brana.

Dok je proleće, šaran se hvata u blizni, dok traži hranu na poplavljenim obalama. prema tome, greška je automatski zabacivati u daljinu. Na mestima kao što je naprimer chantecoq, retko viđam pecaroše da pokušavaju da pecaju uz ivicu jezera, što je, po mom mišljenju, velika greška. Tokom jeseni šaran se može uhvatiti na bliskoj udaljenosti, ali mnogi više vole da zabace u daljinu... Za ovo zaista nema logičnog objašnjenja.

http://revirisrbije.com/sites/default/files/slike/izdanja/reviri-srbije/01/12.jpg

Šaranska logika

Tokom jeseni šaran je sklon da se povuče u široko područje duboke vode gde će temperatura jezera ostati približno jednaka tokom cele zime. ovo je prvi i osnovni obrazac: tokom proleća su bliže obali, a s jeseni dalje. sa ovim na umu možemo da potražimo odgovarajuću lokaciju.

Lokacije se mogu klasifi kovati u dve grupe. prva je strategijska, na primer tačka na ulazu u zaliv, druga je osobinska - mesto sa specifi čnim podvodnim osobinama ili izvorima hrane.

Ono što tražimo je ili mesto gde ćemo slučajno naleteti na šarana, pre ili kasnije, ili mesto na kojem se on duže zadržava zbog obilja hrane. ishrana riba na velikim francuskim jezerima je uglavnom uslovljena rečnim rakovima. rečni rak voli šljunkovita dna pošto im kamenje pruža sklonište preko dana. Dobra skloništa su i panjevi drveća. pomoću sonara je moguće locirati panjeve bez imalo muke. Ako je područje puno panjeva, budite sigurni da su tu i rečni rakovi a zasigurno ni šarani nisu daleko.

Konfi guraciju čvrstog dna možete ispitati pomoću sonara ili pomoću bućke. ako je zona koju želite da ispitate pomoću cevi predaleko od obale, možete koristiti olovo pričvršćeno za neki obloženi gajtan i sa čamca opipavati dno. To i ja često radim iako posedujem sonar.

Ako već ne možete naći područje sa zanimljivim dnom, moraćete da potražite dobro mesto za presretanje.

Razmislite gde bi šaran mogao da bude. Ja obično pokušavam da pecam uz vetar (kad god mogu) pošto šarani prosto obožavaju uzburkanu vodu koju vetar nanosi na obalu. Nikad ne pravite grešku postavljajući od početka sve štapove na jedno mesto.

Čitanje vode

Imam utisak ponekad, da mnogi pecaroši misle da je na velikim francuskim revirima nemoguće posmatrati šarana kao što se to može na manjim, penjući se na drvo. To nije istina. Naravno, ako ceo dan sedite u svom šatoru, gledajući povremeno u vodu, retko ćete videti ribu, pogotovo u područijima vode pod pritiskom. po mom mišljenju, ako znate da blagovremeno primetite ribu, to će vam zasigurno pomoći da tačno čitate vodu.

Prošle godine sam proveo većinu vremena na chantecoqu tražeći ribu, bez pravog pecanja. posle malo veslanja uspeo sam da pronađem grupu velikih šarana koji se hrane u plićaku, u blizini potopljenog drveća. Kako je nivo vode već opadao, odlučio sam da pružim priliku ovom mestu kroz četiri nedelje kad pristup obalama bude bio moguć. Tokom tog boravka prijatelj i ja smo bili nagrađeni lepim ulovom. očigledno je da verovatno ne bih ni pecao na ovom mestu da tu nisam video ribe tokom ranijih dolazaka.

Poučna priča

Na kraju bih voleo da vam ispričam kratku priču, koja po mom mišljenju pokazuje od kolike pomoći može biti ako dobro poznajete vodu i njene stanovnike.

Prošle godine, krajem maja, zazvonio mi je telefon. Zvao me je prijatelj koji je u to vreme pecao na chantecoqu. on i njegov drugar su menjali pozicije dvaput u protekla četiri dana a opet dosad nisu ništa uhvatili. Želeo je da zna da li se možda sećam neke pozicije odakle vredi pokušati. pitao sam ga kakvi su uslovi, visina vode, pravac vetra, vreme i slično. Kada sam dobio informacije koje su me interesovale, imao sam predstavu stanja jezera u to vreme, te sam mu rekao da pokuša sa jednog određenog mesta. ja nikad nisam pecao na njemu, ali sam proveo određeno vreme posmatrajući ga godinu dana ranije i na osnovu onoga što mi je prijatelj saopštio preko telefona, mesto je bilo idealno. To je jedan miran, plitak deo, jedan od onih koje pecaroši obično ignorišu, a ja sam bio veoma siguran da će ga šaran tad posetiti, pošto je plitka voda bila topla od sunčevih zraka.

Verovali ili ne, sutradan u šest je telefon ponovo zazvonio. bio je to prijatelj koji me je juče zvao. pred zoru, on i njegov kolega su za 30 minuta izvukli dva šarana od 23 i 19 kg sa mesta koje sam im preporučio.

Dok su nameštali mamce, videli su brojne velike šarane kako plivaju između trski. možete samo da zamislite kako je moj drugar zvučao tog jutra. bio sam veoma srećan zbog njih, ali i sebe, jer sam sa 500 km udaljenosti, pravilno pročitao jezero. molim vas da me ne shvatite pogrešno, nisam ispričao ovu priču da bih se hvalio! verujem da je to dobar primer da pokaže koliko može biti korisno i od pomoći kada poznajete jezero i njegove stanovnike. Najbolji način da upoznate neku lokaciju je da posmatrate šta se na njoj događa što češće možete. Zato pazite na vodu i ne zapostavljajte ivice i obale.

Christian Finkelde 

- See more at: http://revirisrbije.com/tehnike/%C5%A1aranski-ribolov/pecanje-na-velikim-vodama#sthash.MnOKr3pK.dpuf

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

sjajan tekst,

posebno mi se svidja sto je istakao faktor vetar i faktor godisnje doba.

Jedino sto nazalost kod nas ima toliko velikih jezera (na kojima vazi jedinstvena dozvola) a toliko malo ribe u njima da treba pored znanja imati mozda pre svega srece...

Ali da ne kvarimo sad topic sa nasim starim problemima.

Citao sam ranije neke Zac-ove tekstove gde on i Supra planiraju kampanje po Lici i Kruscici,

posebno mi je ostala recenica u secanju kako Ivan (Supra) sa drveta prati i gleda gde su sarani,

mislim da je prolece bilo u pitanju pre mresta.

Link to comment
Share on other sites

Joj Dukas sto je ovo dosadno... verujem da ima nesto korisno u tekstu, al ko ce da cita ovoliki tekst... kaze da izostri 6. culo.... kakvo 6.culo - dok procitam sve - unisticu culo vida i opet cu da imam culo manje... :) malo preterujem, ali da deluje dosadno - nema dileme. Jesi razmisljao da nam postavis ovo kao govorni zapis? dajem samo ideju, bilo bi interesantno... i onda bih lagano mogao da pustim i slusam dok idem na ribolov, taman spojim lepo i korisno... auh, e to bi bila uzivancija...

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Joj Dukas sto je ovo dosadno... verujem da ima nesto korisno u tekstu, al ko ce da cita ovoliki tekst... kaze da izostri 6. culo.... kakvo 6.culo - dok procitam sve - unisticu culo vida i opet cu da imam culo manje... :) malo preterujem, ali da deluje dosadno - nema dileme. Jesi razmisljao da nam postavis ovo kao govorni zapis? dajem samo ideju, bilo bi interesantno... i onda bih lagano mogao da pustim i slusam dok idem na ribolov, taman spojim lepo i korisno... auh, e to bi bila uzivancija...

Pa ne moze se svim bas ugoditi,a onako samo se nakrivis i slusas.Ako imas neki dobar text ubaci ja cu rado citati.

Link to comment
Share on other sites

Jezera

 

Kao i mnoge od vas, uvek me je pokretala želja za progresom i učenjem novog i moram reći da me je pecanje na jezerima razmazilo jer svako jezero ima posebne karakteristike koje ga čine jedinstvenim te trening/učenje postaje beskonačno. Pecanje na jezerima je često povezano sa snovima, avanturom, otkrićima, ekstremnim uslovima, traženjem velike ribe…

Ali se zaboravlja da pecanje zahteva dobro rasuđivanje, logiku razumevanje tehnike i mnogo vežbe! Kako bi se uhvatila riba, mora postojati razumevanje načina na koji voda funkcioniše. Veličina vode ovde predstavlja teškoću, te ne postoji magično pravilo! Nije stvar samo u tome kako namestiti dobru opremu ili napraviti super novu boilu. Posao je mnogo teži od toga! Hranjenje šarana zavisi od nivoa vode, a on varira od jezera do jezera, kao i od ribe koja se u njemu nalazi, te morate složiti sve kockice pravilno kako bi napravili dobru kombinaciju. Zbog toga je izbor jezera jedna od najbitnijih stvari. Po njegovim karakteristikama moramo odrediti način hranjenja i ključne sektore pecanja, a to su najbitniji aspekti pecanja. U jezerima se, više nego na drugim vodama (rekama ili ribnjacima) moraju osnovne stvari (strategija, lokalizacija, mamci, prihranjivanje, oprema,…) držati pod kontrolom ako se nadate maksimumu uspeha.

 

http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/februar2013/Strastfrancuskajezera/Strast%20prema%20velikim%20francuskim%20jezerima%202.jpg

 

Takođe je veoma bitno da razumete okolinu u kojoj pecate. Pod tim podrazumevam obraćanje pažnje na svaki faktor – godišnje doba, meteorološki uslovi, nivo vode… Što više razumemo ponašanje ribe i faktore koji ih uslovljavaju, možemo podesiti našu strategiju i tehniku kako bismo izvukli maksimum rezultata. Na sreću, iako je svako jezero drugačije, postoje određene sličnosti. Njih ćemo obraditi kasnije. Možemo se smatrati srećnim jer i Francuska i Evropa imaju veliku hidrografsku mrežu sa stotinama jezera, raspoređenih preko cele teritorije. Pozivam vas da isprobate što više mesta, pogotovo ona mesta koja nisu „pod pritiskom“. U Francuskoj postoje veoma različita jezera i moraju se dobro razlikovati.

 

Planinska ili ravničarska, prirodna ili veštačka

 

Pri posmatranju jezera na kojima se pecaju šarani, razlikujemo dve vrste. Prva vrsta su jezera na niskim planinama, dok su druga ravničarska. Obe vrste mogu biti prirodne ili veštačke (izgrađene od strane čoveka). Isključujem visokoplaninska jezera (iznad 1000 m) jer su na njima šarani u manjini, dok se mnogo češće javljaju pastrmke. Jezera na niskim planinama odlikuje jedinstvenost reljefa, uslovljena nadmorskom visinom i nagibima. Ovakva jezera, ukoliko su prirodna, mogu imati različito poreklo. Neka su vulkanskog porekla, kao Chambon u Overnji ili Issarlés u Ardešu, ali su to najčešće Alpska jezera, nastala tokom poslednje velike glacijacije. Zagrevanjem zemlje formiraju se ova jezera.

 

http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/februar2013/Strastfrancuskajezera/Strast%20prema%20velikim%20francuskim%20jezerima%203.jpg

 

Aiguebelette, Paladru, Ženevsko jezero, Annecy, Saint Point i jezero Bourget samo su neka od njih. Ova jezera su neravna i različitih dubina. Na jezeru Bourget je zabeležena dubina od čak 147 m. Veštačka jezera, ili kako se još nazivaju „brane“, se nalaze ili na niskim planinama ili u ravnicama. Ona su proizvod čoveka i služe mu za skladištenje vode. Ove rezerve vode služe višestrukoj svrsi. Neke snabdevanju gradova pijaćom vodom kao npr. Saint Croix jezero koje snabdeva Marsej ili pak, za svrhe navodnjavanja, kao što to čini Montbel za oblast Arježa.

Takođe, veštačka jezera mogu pomoći odbranama od poplava, kada se u njih uliva višak vode nabujalih velikih reka poput Sene ili Ronde. Dva džina – Orient (2400 hektara) i Der (4500 hektara) su primeri regulisanja nivoa vode. Jezero Der je najveće veštačko jezero napravljeno u Francuskoj, ne računajući naravno Petit Saut u Francuskoj Gvajani. Ipak, najveći deo velikih jezera otpada na niskoplaninska, poput Panneciére, Crescent, Aigle ili Serre Poncon, a takva jezera omogućavaju proizvodnju električne energije. Dve trećine svih veštačkih jezera u Francuskoj su napravljena posle 1950.

Link to comment
Share on other sites

Ocena količine ribe i prirodne hrane

 

Mislim da je sasvim u redu reći da je prirodna hrana glavni uslov održavanja ribljeg fonda. Sa druge strane tu su i faktori koji uslovljavaju kvantitet te hrane. U prirodnim uslovima riba od 20 kg je prilično velika, preko 25 kg je izvrstan primerak, a preko 30 veoma redak i izvanredan primerak. Ne treba zanemariti ni rakove kao ni puževe. I oni u značajnom broju nastanjuju velika jezera. Jezero Pannecire je bogato rakovima. Ipak prosek riba nije prilično velik. Po mom mišljenju mogućnost jezera da proizvede kapitalne primerke zavisi od različitosti i bogatstva prirodne hrane. Mislim da je to najbitniji faktor. Može se reći i da je broj subjekata bitan, jer svi trebaju da imaju koristi od hrane, kako ne bi došlo do toga da imamo samo velike matore ribe. To je najbitnije u jezerima u kojima je reprodukcija niska a mortalitet jaja velik, usled raličitih faktora (prirodnih predatora, čestih promena nivoa vode), te broj subjekata koji preživljavaju može biti ograničen.

 

http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/februar2013/Strastfrancuskajezera/Strast%20prema%20velikim%20francuskim%20jezerima%206.jpg

 

 

Poslednji činilac je genetika, tj. prirodne predispozicije za rast i dobijanje na težini. Određene vrste su predodređene da porastu velike a određene će ostati sitne bez obzira na biološko-prirodne uslove okruženja. Uopšteno gledano, većina niskoplaninskih i ravničarskih reka je sposobna da „proizvede“ predivne kapitalce od po 20 i više kilograma. Međutim, postoje određena mesta gde se mogu naći veći primerci. To su najčešće plića mesta na ravničarskim revirima, prirodnim ili veštačkim. Plića voda se brže zagreva tokom rane sezone, što omogućava brz razvoj života (fitoplanktona i zooplanktona). Naravno, ovo nije pravilo, pažnja se mora usmeriti i ka kvalitetu vode, tendencija koja se ispoljava na oko 90% revira. Lista voda na kojima je ovo primer je dugačka a najtipičniji primeri su: Liez, Der, Charme, Madine, Biscarosse, Carcan Hourtin. Najznačajnije je jezero Orient koje obiluje kapitalnim primercima ribe, čak i najvećim u Francuskoj. Orient nije samo poznat po bogatstvu prirodne hrane, već i po stopi mortaliteta, koja je veoma bitna usled povlačenja vode tokom sredine Jula, koje ostavlja metre i metre blata za sobom. Još jedan bitan faktor je broj štuka i grgeča koji igraju značajnu ulogu u prirodnoj selekciji. Od preostalih primeraka omreštene ribe, malobrojni su oni koji uspevaju da prežive i da proizvedu džinove.

 

http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/februar2013/Strastfrancuskajezera/Strast%20prema%20velikim%20francuskim%20jezerima%207.jpg

 

 

Naravno postoje ravničarski reviri koji ne proizvode kapitalne primerke, iz gore navedenih razloga. Uzimajući u obzir dubinu, niskoplaninske reke koncentrišu hranu na primorskim obalama. Primer je poznati plato Cabanac na Castelnau Lassouts. Ovakve planinske reke često proizvode značajno manje hrane od ravničarskih reka. Naravno to ne znači da one ne sadrže kapitalne primerke ali često treba više vremena da bi ribe narasle. Za primer, jezera u Francuskoj se tradicionalno zbog provere isušuju na svakih 10 godina i tada mnogo velike ribe biva ubijeno…

 

http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/februar2013/Strastfrancuskajezera/Strast%20prema%20velikim%20francuskim%20jezerima%208.jpg

 

Srećom mentalitet u pecaroškoj asocijaciji se menja, ali za sve treba vremena. Kada su ribe zaštićene i kada se poštuje nepredvidivost riblje reprodukcije, usled promena visine vode, temperature, može se reći da ova jezera uistinu proizvode džinove. Sa izuzetkom Saint Cassiena, planinska jezera na jugu poput Salagou ili Saint Croix-a, ili ona prirodna poput Bourget-a su prave arene kapitalnih primeraka. Na jezeru Bourge, profesionalni pecaroš će zasigurno svake godine imati ribu koja je teža od 20 kg u svojoj mreži. Jezera poput Cantal, Aveyron ili Corrze-a će svake godine dati po nekoliko velikih primeraka. Udaljena od gradova, bez pritiska na vodi, ona su pravi mali raj za lokalne pecaroše.

 

O stepenu težine ribolova

 

Kada pričamo o težini pecanja, svako jezero je priča za sebe i teško je generalizovati i uopštavati. Ali neki trendovi se mogu pratiti. Prvo se mora uočiti da površina direktno utiče na težinu pecanja. Na jezeru Der od 4800 hektara ili na Biscarosse-u je daleko lakše pecati nego na Orient-u koji ima 2400 hektara. Verujte mi! Trebalo mi je nekoliko godina da shvatim jezero Orient dok sam na druga dva već pri prvim posetama imao uspeha. Težina pecanja se može odražavati kroz odnos sa kvantitetom prirodne hrane i broju vrsta ribe koje nastanjuju vodu. Kada je broj šarana mali a ima dosta hrane, on postaje veoma težak za hranjenje. Stvari postaju teže ukoliko se riba ne pokazuje tj. ukoliko nije uočljiva sa obale.

 

http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/februar2013/Strastfrancuskajezera/Strast%20prema%20velikim%20francuskim%20jezerima%209.jpg

 

Prosečne planine

 

Generalno gledano, velika mana niskoplaninskih jezera je topografija kao i varijacija nivoa vode. Ribe mogu preživeti i opstati na različitim dubinama, te je samim tim teže pronaći produktivnu zonu među mnogim neproduktivnim. Sve to zahteva mnogo vremena. Nažalost nikakva pravilnost se ne može pronaći. Ipak, prednost ću uvek dati zaravnima nego kamenim predelima, kao i drveću pre nego naslaganom kamenju. Ako ima deo gusto obrastao biljem, on će često biti odličan, jer ga riba koristi kao prolaz. Pecati u plićaku pretpostavlja krajnju diskretnost i postavljanje u periodu dok je riba neaktivna. Zadnje olovo je odlično oružje koje nam služi kao ispomoć u ovom trenutku kako ne bi uznemirili ribu. Varijacija nivoa vode je takođe bitna stvar jer utiče na kretanje ribe. Naravno, ukoliko se nivo vode pomeri samo za par centimetara, ne mora doći do bitnih posledica po migraciju ribe. Trend koji smo ja i moji prijatelji posmatrali kroz oko petnaestak članaka se odnosi na promenu nivoa vode na niskoplanisnskim rekama. Primetili smo da tokom porasta vode riba pokazuje tendenciju da se pomera uzvodno a kada nivo vode opada, riba se kreće nizvodno niz reku. Svakako, neophodno je da budete oprezni prema izboru pristupa i da ne oklevate da učinite neki potez. Takođe, kamenje proizvodi eho, te morate obratiti pažnju na buku. Opet skrećem pažnju, kada nešto radite, morate biti veoma diskretni. Još jedna stvar o niskoplaninskim jezerima je ta da su ona najčešće prilično udaljena od gradova, te su samim tim manje dostupna i nije se uvek lako smestiti na njima kao na jezeru Sarrans u Kantalu. Na trećini jezera se ne možemo lepo smestiti jer su obale previsoke. Zbog toga se na ovim jezerima manje peca, teže je naći informacije o njima i samim tim sve ostaje na vama da otkrijete.

 

http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/februar2013/Strastfrancuskajezera/Strast%20prema%20velikim%20francuskim%20jezerima%2010.jpg

 

Ravničarske reke

 

Zbog ravnih ivica i plitke dubine, ravničarska jezera se mogu pogrešno smatrati lakšim za pecanje nego niskoplaninska. Istina je ustvari, potpuno suprotna. Suprotno planinskim jezerima, plitka ravničarska jezera olakšavaju razvijanje prirodne hrane na čitavom nivou. Zbog toga ribe se mogu nalaziti bilo gde, čak i na nekoliko stotina metara od obale. Moguće je uhvatiti šarana negde iza trave na 20-30 m od obale a moguće je da je on i na više od 300 m od obale. Dno je često monotono i veoma je teško naći produktivnu zonu. Zbog toga ja sam stekao naviku da moja 4 štapa zabacim na različitu dubinu i različitu razdaljinu, nadajući se da ću naići na produktivan sektor. Naravno i na ovakvim jezerima postoje prepreke na koje morate obratiti pažnju, poput panjeva ili biljaka. Trudim se da primetim čak i najmanje promene na monotonom ravničarskom dnu.

 

http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/februar2013/Strastfrancuskajezera/Strast%20prema%20velikim%20francuskim%20jezerima%2011.jpg

 

U sećanju mi je ostalo jedno plitko jezero (prosečne dubine 2 m) koje je bilo pokriveno lokvanjima. Primetili smo dubinske promene čak i kad su one bile samo 20 cm. Promena je bila dovoljna da ribe promeni svoje ponašanje i kretanje. Na ravničarskim revirima, svaki detalj je bitan. Na nekim jezerima ćete tražiti blizinu biljaka kako biste pored njih pecali dok ćete na nekim tražiti rupu u travi kako biste fino zabacili. To sve ponekad zna da bude veoma teško, pogotovo kad duva jak vetar. Još jedna otežavajuća okolnost je ta što su u Francuskoj ravničarska jezera ponajviše „pod pritiskom“, jer su pristupačnija i obezbeđenija.

 

http://www.carpteam-explorer.com/images/stories/februar2013/Strastfrancuskajezera/Strast%20prema%20velikim%20francuskim%20jezerima%2012.jpg

 

Tokom proleća, veštačka jezera u ravnicama imaju veoma visok vodostaj a mesta ima malo, te ćete možda morati da vašu opremu zamažete blatom. Sećam se oktobarskog izleta 2007. kada sam sav bio u blatu. I stolica i šator su mi bili izmazani blatom. Pored varijacije nivoa vode, pecanje na veštačkim ravničarskim jezerima odlikuje i to da se veoma brzo i lako možete iznervirati. Često menjanje nivoa vode izaziva migraciju ribe, te samim tim vaše prihranjivanje može biti uzaludno. Na prirodnim jezerima nivo vode je stabilniji. Pecanje sa čamca je takođe, dobra alternativa, ukoliko ne duva jak vetar. Vetar u ravnici je povremen ali često zna da bude veoma jak, i do 60 km/h.
Link to comment
Share on other sites

Pa kacim ali ima interesantnih pisanja.Ovo sam i otvorio za tako nesto.Tako da ako nadjes dobar text,postavi ovde da se cita,naravno za sve vazi.

 

Ako nisam dosta napisao a pisace se uvek ne brini! :pivopija1:

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...